prica o ljubavi

Iva K.

PRIČA O LJUBAVI I POVJERENJU

 

Djevojčica Jelena bila je dobro i umiljato dijete, ali nije imala potrebu niti naviku pospremati stvari za sobom, a kako je krenula u prvi razred soba joj nije bila zatrpana samo igračkama, nego i olovkama, knjigama i svakojakim papirićima.

Nije Jelena bila lijena u smislu da ništa ne radi! Ma, voljela je svašta raditi! I crtala je i pisala i iz papira izrađivala likove i oblike i od svakojakih materijala svojim lutkicama izrađivala haljinice, a od končića umetke za kosu. Stalno je bila zaposlena, ali bi se uvijek oglušila na maminu molbu da pospremi sobu.

 

Tako je u sobi vladao pravi kreativni nered!

 

Jednog dana Jelena je došla u školu s narukvicom na ruci koju je za nju izradila njena mama. Prijateljici iz razreda odmah je za oko zapela narukvica.

 

„Vauu, Jelena! Kakav nakit, ovakvo što nisam nigdje vidjela!“ uzviknula je prijateljica

 

„To je od starih papirića izradila moja mama!“ – rekla je ponosno Jelena i obećala prijateljici sličnu takvu narukvicu jer mama uvijek napravi više primjeraka.

 

Bila je jako sretna što će sutra razveseliti prijateljicu!

 

Kada je Jelena stigla doma, odmah je požurila u sobu po narukvicu -

 

„Joj, gdje je?!“

 

„Tu, ispod ovog papira? Nije!“

 

„Tu, ispod ove kutije? Nije!“

 

„Tu, ispod ove majice? Nije!“

 

„Ma, ispod ovog jastuka,?! Nije ni tu!“.......

 

Pretražila je Jelena cijelu sobu, ali narukvicu nije pronašla i dok je nemoćno sjedila razmišljajući kako će joj prijateljica biti razoračarana, pozove ju mama. Dotrči Jelena do mame, a mama na prstu ruke vrti narukvicu dok u drugoj drži usisavač.

 

„Ovo tražiš dušo! Evo, baš mi je zapela u cijevi usisavača!“ – upita mama.

 

„Mamice, mamice“ – ponavljala je Jelena i ništa drugo nije mogla smisliti.

 

Zapravo, bila je ljuta na sebe. Mamin trud zamalo je završio u usisavaču. Svojom nespretnošću u pospremanju dovela se u nepotrebnu i neugodnu situaciju jer obećanje skoro nije izvršila, a to nitko ne voli. Dvije osobe koje voli mogle su sada biti povrijeđene.

 

Jelena se obrati mami – „Mamice, kako da ti objasnim da cijenim tvoj trud i da mi se doista sviđa narukvica i da mi je žao što se našla u kutu hodnika kao bačeni otpad. Zbilja ne znam otkuda tamo!“

 

Mama zagrli svoju savjesnu kćerkicu i uputi joj pogled koji oprašta i razumije. Svidio se mami taj osjećaj za druge koji je imala njena kćer i ta potreba da razveseli svoju prijateljicu i tuga u trenutku kada se činilo da obećanje neće izvršiti.

 

Jeleni je stalo do tuđih osjećaja, a pokazala je i odgovornost u obećanjima. Mama je sigurna da će od sada soba izgledati urednije.

mama Tatjana K.

white_info.png

Prijatelji weba

...SAVRŠENO MJESTO ZA VAŠU REKLAMU…


Cargo Logistic Grupa



...korisni linkovi...